codovizivota

PORUKA DANA
"Najiskrenije želje žene
moraju se proučavati sa njenih zatvorenih očiju."
SALVADOR DALI 
 Večeras sam na sastanku sa samom sobom, pa će biti više priče. Ovo mi je lep početak.  Samo muškarci za ovakva proučavanja nemaju vremena, želje, smisla, ustvari i nije ih briga. Jer se mnoge žene kao suncokreti povijaju (po njihovim pravilima, a da toga nisu ni svesne) ka njima kao da su oni Sunce. A verujte mi nisu. 
Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (0)
Zauzeta
 Danas nažalost ne mogu pisati suviše sam zauzeta. A tako mi je zao jer imam mnogo toga da saopštim. A i da dam odgovor na jedan današnji komentar. I baš mi je krivo. Izvrstan komentar.  Nasmejao me do suza. Još da je malo duži dotična osoba i ja bi se napisali replika. To obožavam.  Ali sutra ne danas!
Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (0)
Današnja poruka sana za mene
BOL 
ŠTA JE ZIVOT 
Uvek u pravo vreme meni dolaze poruke, koje kao što rekoh ja shvatam na moj način.  Prva je pitanje BOLA? Da li ga ignorisati i živeti tako ili proći kroz njega hrabro na drugu stranu gde više ne boli? Ja ću pribeći ovoj drugoj varijanti. Suočiti ze, osetiti, proći kroz njega i ostaviti ga daleko. Ustvari bol i strah su veoma slični.  Ja sam se sa drugim već suočavala,  i evo me živim.
Druga poruka je: ne gubiti vreme suviše razmišljajući, šta bi bilo kada  i bilo, ili mogla/ao sam sad se kajem. Vremenom sve dolazi na svoje mesto. Sada je sve, baš sada na svome mestu. Onako kako I treba da bude. Sve razumno, korisno i prijatno.  Poručuje pisac. I ja se slažem.  Pustite uzde, vašeg života, to sada ja kažem.  Jer nema slucajnosti,  u životu je sve sinhronizovano.  Pustite da vam donosi situacije, ljude, izazove a vi mirno posmatrate.  Samo sa mirom u vama, vi možete reagovati. Kažem i to da moj dan prodaje onako kako ga ja iz programira.  Da. Ali ne živim ono što sam napisala za 14h sada.  Nego baš tada nesvesna da i jeste toliko sati.
Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (1)
Poruka dana iz knjige koju momentalno citam
Eto rešila sam da svako jutro podelim poruke koje ja dobijam iz jedne od knjiga koje čitam momentalno. Ako se pitate kako to radim. Pa svako može to raditi na svoj način.  Otvoriti stranicu nasumice ili neki drugi sistem. Ne želim da otkrivam moj. Ali uglavnom svaka ta poruka upravo oslikava moje sadašnje stanje. Pročitan odabrane stranice par puta i shvatim to na moj način.  Ne morate biti vidoviti samo nađite dobru knjigu.
Današnja poruka: vreme!!! Iluzija vremena. I naše postojanje, nestajanje u njemu. Zato ja pribegavam čestim satima osame. Tada se isključim sa svih nametnutih fresci i sedi i posmatram. Veoma smo ranjivi a da toga možda nismo ni svesni. Gubimo VREME razmišljajući o prošlosti i budućnosti.  Tako je daleko 10 min od ovog trenutka. Može se i zemljotres desiti. Sada i samo sada ja postojim. Opet kada se pitate pa gde su i šta su ta čuda o kojima pišem.  Baš sada, to je moja svest!!!!  Odluke koje donosim, misli koje mislim želje i snovi ostvaruju se samo i jedino kada ste u sadašnjosti.  Tada možete da reagujete. Programirate dan. Ja to radim. I dan mi tako i teče.  
Još jedna super poruka: žena se umori da bude prijatelj čoveku!  Za ovo ne želim da pišem elaborat. Ali tako je. Shvatiti na vreme bonus je. Ne shvatiti nikada ništa strašno,  ostaćete ne svesni. Znati a živeti tu istinu. E, tako nesto donosi bolove. Ne znate šta vam je, lečite se. Ustvari trošite dragocenu svest, duh i telo na nekoga ko ne želi da bude vaš prijatelj. Ima na to pravo. Ali imate i vi. Odstranite ako možete, one koji samo uzimaju, crpe od vas vaše znanje, dobrotu i poštenje.  Takvi će naći već nove žrtve. .....
Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (0)

Obecala sam pricu o pevoj zvanicnoj setnji moga ljubimca mene. To je odprilike bilo polovinom aprila kada je on stigao. Tada je imao 7 god. Ja sam ga kupila i preuzela sa 2,5 meseci. Krenuli smo toga dana, ja obucena onako kako sam ga setala u UK. Kacket, jakna u slucaju kise( inace ne molim kisobrane, mojdeda je celoga zivota skupljao kisnici i njime se kupao i prao kosu). Kod kuce mi je receno da ce ni se "ljudi" smejati sto nosim gumene cizme, najobicnije. Takve sam i htela da imam jer mi sluze za ovu svhu. Setnje psa i da mi noge ostanu suve. Nije mi na pamet padalo da kupim cozme od 30£. A konstatacuja da ce se neko smejati mi je presla preko glave, jer sam upravo stigla iz zemlje gde vas niko ali niko nece ni pogledati pa da nosite i serpu na glavi. Meni tako nesto osgovara jer me zaosta malo interesuje sta ko nosi, svako ima pravo da nosi ono sto zeli i cini ga srecnim. Pozdravljam uvek takve. Cak su mi i jako simpaticni Crnogorci koji jos uvek nose debele zlatne lance i neke cudne teske privezke.Ali vidim da to njih cini srwcnim i to nose sa ponosom. I ja to cenim. Iskrenost. Volim to i to i tako zelim da izgledam. Naravno da uvek mozete primetiti osobu koja se ocajnicki trudi da "fit in" (uklopi se u drustvo). Vidite da pate u visokim potpericama, znam licno covela koji trpi bolove u noznim pstima da bi nosio pozntu marku patika. Za njih sam tek cula ovde. I nezamislovo mi je da ce jedonka da plati odrwdjenu svotu novca da bi se to cidelo. Opet verovatno taj neki "narod". Verujem da ima dezurnih ina tom polju, verovatno nemaju sta drugo da rade. Meni ne smetaju, ali uopste sve do granice ako pocnu da me savetuju i predlazu nekakvepromene na meni. Hvala. Ne gubi te vreme. Birna je licna higijena, da ono sto nosite je cisto i pristojno. Sve ostalo bi uciniloda moje mozdane celije odumru od dosade. 

Bas sam se udaljila od teme, a rekla sam vecda sam takva. Dakle, mi krecemo, pas je dodise bez povodca, i dolazimo do objekta gde on dize npgu i vrsi mali nuzdu. U tome se pojavljuje covek koji pocinje toliko da vice da vec pravi malu prwdstavu. Ja sam bila iskreno u soku. Nisam neko ko voli svadje i psovke. On je toliko vikao ja sam lao ukopana stajala. Naisla su jps dva gospodina u belom kombiju izasli napolje, culi o cemu se radi, pa se i oni ukljucise. Jedino sto sam uspela da kazem je da ako treba cim se vratim iz setnje docicu i prati zid. Oni nisu videli da ja pokupim izmet moga psa, niti su mi se obratili mirnim tonom da kazu da im to zaista smeta. Ne napad je lrenuo, ja sam slusala, ne znajici kako da reagujem. Da bi na kraju jedan pd njih onako nervozan zguzvao papir i bacio ga na sred ulice???????  Ja sam nastavila dalje prisecajuci se sada upustava kako da se popnem na Goricu. Sva srecaimala sam naocare. Onog moment kada sam usla u ovu predivnu sumu ja sam pocela da placem. Samo sam se pitala sta cu ja ovde. I da li je moguce da pojedinci imaju ovakav stav prema zivotinjama. Zaboravimo sada na ljude. Pas koji zivi u gradu vrsi nuzdu malu tako sto dize nogu. Zenke one to rade drugacije. Bitno ke pokupiti za njima bar ja tako mislim, ali ga ja ne mogu ograniciti gde ce dici nogu. I tako ja sam setala, nisam tada ni obracala paznju gde sam, uglavnom  nisam mogla da nadjem taj puteljak kuda smo se popeli da se ivratimo. Izabrala sam jedan asvaltirani put koji po nekoj logici bi trebao da me izvede na mesto zlocina!!!!!!!! Prolazeci pored kuca, videla sam dosta pasa u boksovima, pozelela samo da ih vlasnici setaju bar ponekad. Neki su bili bas ljuti i okretali se u krig. Po tome sam mogla da zakljucim da nisu ili izvodjeni dugo ili ih nisu pustali da se igra sa ostalim psima dok je bio stene. Inace pas o kome govorim nije bio pas cuvar, ta rasa se ne uzima za cuvanje kuce. A i st cuva zakljucan u boksu ne znam. Zato ako resite da imate psa odlucite sami sa sibom sta zelite da to stvorenje radi za vas.  Od cuvanja ovaca, do lovackih preko onih koji su iskljucivo za zastitukuce. Morateznati sta hocete. Da skratim iduci tom ulucom i placuci jos uvek, primetila sam kednu baku kako stoji ispred svoje kuce a pored nje jedno malo kucence. Kada sam trebala da prodjem rekla mi je dobar dan. Opet sok. Toliko njih sam prosla na Gorici nekima se cak i onko uplakana javila, svi su me ignorisali. Ova zena nije. Skinuala sam naravno naocare, mislim da nema veceg ne postovanja sagovornika nego kada razgovarate a ne skidate naocare. Obicno takve zamolim da skinu naocare ako  zele ako ne, onda je nas razgovor zavrsen. 

 Pravi se pametna, cujem komentare. Covek ne moze da se pravi i glumi. To rade profesionalci na fakulteteima. Ali ni oni se ne prave da su pametni. Vec ulaze u likove i igraju ih. Zasto bi secuopste neko pravio da je ovo ili ono. I ko je taj ko odlucuje da li je nekoametan, neko gup, neko naivan, neko zloban itd. Svi su ludi isti ponavjam opet, samo nas razliciti zivotni tokovi, drustvo u kome zivimp,mediji itd moldiraju odnosno pokusvaju da oblikuju po nekom uopstenom recimo kalupu. Zna se da u svakom drusvu, svuda u svetu, kad vec moram to da kazem a ne volim da govorim o klasama ljudi, srednja klasa bira vladu, predsednika itd........ Milioneri i ristokrate za tako trivijalne stvari nemju vremena, vec nastavljajucda zive kao i dp sada. Oni uzajamno saradjuju sa bilo kojim celnicima. Zato se ne nervirajte uzaludno ako vas kandodatcizgubi na izborima. Vi ne gubote. Vi mozet samo da dobijete ako imate volje o zelje da radite. Ulozite trud. Kontaktirate svemoguce kompanije od vaseg interesovanja za pomoc, strucnu. Nacice se neko ko ce vam ozaci u susret. Morate biti optimisti, uvek i u svakojcsituaciji. Problemi su za mene izazovi, da ti meni sa razlogom. Dobrim. Zato sto verovatno mogu da ih resim. I da je ishod negativan. On je za mene pozitivan, jer sam razmotala kedno klupko. Prezivela, naucila, i idemo dalje za istearw ( obozavam ovu frazu jos iz detinjsta kada smo isli na ringispil). I tako ova baka kada me je videla odmah me je, pitala zasto sam plakala? Ja sam prvo rekla da nisam a onda joj ispricala ceo dogadjaj. Njenim dobrotom i iskrenoscu vratila mi je nadu u zivot ovde. ispricala svoju zivotnu pricu ukratko. I ja zaista mislim da je veliki borac. Razvesti se od muza u montenegru posle dve godine braka i vratiti se kuci, unto vreme kada je ona kroz to prolazila, tako nesto je bilo nezamislivo. Ili bi je rodjena familija odbila ili ne bi ostala ziva. Nena je sreca pa je imala divnog brata, koga sam imala prilike i da upoznam. Nemu je bilo stalo do njegove sestre a ne "naroda". Druzimo se jos uvek. Dobra je to zena. Kada su culi za ne mili dogadjaj moj tada partner je hteo da to resi na crnogorski macin. Naravno da nije cak sam mu i pretila. Stvari se  tako ne resavaju. Ja se eto javljam tom gospodinu jer vidjamo se niz godina,imala sam veliku potrebu to da uradim ,jer zasto da krivim njega, on jednostavno mozda ne voli zivotinje. Prihvatam. Eto samo nacin na koji zeli da mi saopsti nesto, licno bih volela da je drugaciji ali boze moj.  Usa sam u zlatne godine zivota, gde imam potpunu slobodu uma i duha. Kao i ostale vidove slobode. Naravno pridrzavam se svih zakona zemlje u kojoj zivim. To je ipak neka vrsta postovanja. Ne iteresuje me komih donosi. Ali uopste. Kome smeta zna procedure kako da se zali. To sam rekla gospodinu koji mi je govorio da sklonim psa iz parka za decu, to nije park, vec dce ljuljaske ovde, klackalica tamo itd. Zamolila sam ga da onise nadleznima, jer je on ipak drzavljanin ove zemlje. Neka sklja poise roditeja, meka pise stampi........zasto imacpotrebu da se meni zali. Saslusala sam ga ali se i izvinula pozelela svenajbolje, kako to uvek od srca svoma kazem pa dalje je na njima...........ja sam licno zahvalna pusacima, jer bacaju prazne kutije cigareta po ulici. Nasa mal volonterska organizacija , sa dvoje odgovornih i ostalima zeljnim da pomognu, prihvatila se ponovo posla sakupljanja zlatnihnih i srebrnih papirica izakli cigareta. Super nam ide. To se u Srbiji placa. Prvu turu kada smo isporucili oko 26tog maja, nisu mogli da veruju da smo toliko skupili. Plus odvojili zlato od srebra i tako ih spakovali u plasticne kutije. Mi u Montenegru tako obavljamo posao ako je nekome pitrebna pomoc. I za to sam cula komentare "ljudi" iz mog naselja. Ne samo sto nosim moje omiljene papuce sa carapama, ne samo sto pusim ulicom nego i skupljam prazne kutije cigareta. Plus pevam, pa me divne dame iz trafika uvek pitaju sto sam tako raspolozena. 

 Niko ne vidi da te iste kutije bacamu kontejner, za psa vec znate

 

 

 i uvek pri sebi imam jednu kesu za djubre. Uvek. Naravno i antibactirial maramice i jos mnogo korisnih stvari koje necu rwci nikada sta su. DAKLE iz licnog iskustva, sada sebi govorim " karavani prolaze a psi laju" veoma tacno, odbacite bukvalno ljudeckoji ne zasluzuj vasu paznju. Upravo to i radim. Svela sam listu na jos dvoje i odluku cu doneti veoma brzo. Jer ako neko nema vremena ili nezeli da napravi prijotiret da se i sa vama druzi a zahteva s vremena na vreme paznju, takve zene ili muskarci nisu vredni vaseg vremena.  Znate to sam naucila u Engleskoj. Po sto puta srescete neku devojku, bar je tako bilo dok sam bila madja i voleli biste sa njom i njenim drustvpm da se druzite. Sto puta ce vam reci, da kada se sledeci put sretnete morate popiti kafu zajedno!!!!!!! Lazu vas. Kada vas uskoro vide u nekom popularnom drustvu, a grad gde sam ja prvo zivela ima oko 55000 hiljada stanovnika, da vam se udvara sin nekog poznatig advokata itd dobijate instant prijateljicu. Jedino sto takvi/takve se nikada nisu ni potrudili da malo upoznaju vas karakter da jesu znali bi da su prebaceni sto bi moj mudri otac rekao"prvi levi kolosek" na zeleznickoj u BG. Ko razume shvatice. I dalje volim i postujem sve zivo i nezivo na ovoj planeti, ali prvo volim sebe, i zelim da ove nadolazece zlatne godine provpdim u drustvu ljudi do kojih mi je stali i v.v. Vreme curi, sike zivota se menjaju brzinom svetlosti,  ja sam sada na mom putu. Ko god zeli moze se prikluciti, ali da ne hoda istim vec svojm, da delimo, komuniciramo, donosimo razlicite zakjucke, super.................ako ste propustili prolecno ciscenje nihe kasno poceti nikada. Pocnite samo pilako, postujte vas um, duh i telo. Kada osetite i vidite prve rezultate mozda cete biti kao ja odusevljeni. Konacno, konacno znam sta je istina, sta laz, kako da na adekvatan nacin funkcionisem u ovoj zemlji a da opet budem ispunjena. Svaka promena dolazi od nas samih. Sve u zivotu sto imamo sami smo prizvali. Ako istibski zelite nesto drugo, pa uzmite jednu svesku i svaki dan pisite sta zelite, i na cemu ste zahvalni. Jer jer je i to veoma vazno.

  Cucete zene kako kukaju stalno kako nemaju sta da obuku

 , takve imaju pune ormare garderobe, ali ne i mastu, paznju muskarxa sa kim su, postovanje dece, pa cak ni zene koja im cisti kucu. Ako ikada nadju vremena da sednu i zagledaju se u sebe u ogledalu, popricaju, ne zezam se, i priznaju bar toj drugoj sta je ustvari problem, resice ga za tri nedelje. Ali moraju biti iskrene!!! Opet nikakva sramota nije reci osecam se nedovoljno voljenom, zns li kako da resim izazove sa decom, kako dalje.........kako...ja obicno kazem nogu pred nogu kao kraljica Draga!!!!!!!!!!

 

 (Dalje)

Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (2)

Upravo sam se vratila. I videla jedan komentar. Samo zaro sto je to od nekoga koga ne znam, odusevljena sam!!!!!!!

 Odgovor na pitanje glasi: ne. Nisam se vozila brodicem, iskreno danas sam htela bukvalno da budem sama. Cak ni okruzena ljudima. To je moja neka vrsta ciscenja duse, u toku dana mi je potrebno bar tri sata da ne progovorim nisakim, i da budem sama. E, sada postujem doticnog pisca, ali ako samnom nije covek ne znaci da sam sama. Ljudi me ponekad duhovno iscrpe, a priroda, zivotinje, reke itd vracaju u balans. I bilo je predivno. Ima turista. To je dobro. Ima onih koji su dosl da obro jedu. Za svakog po nesto. Ipak kada sam resila da krenem na jedno kilometar videla sam turistkinju koja je stopirala i stala sam. I samu sebe sam iznenadila ali i poslusala instikt. Zena ima sigurno preko 65 godina,i krenula je od reke Crnojevica prema hotelu Panorama. Inace je Nemica vrlo peijatna. Tamo ide samo da bi slikala predeo. I sama sam htela tu da stanem i slikam. Progovorih malo i engleskog, to me ucek obraduje. Jos mi samo preostaje da provalim kako da stavim slike na blog! 

 

 Probaci pasta bude!!!!!!!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  A imam mnogo njih iz raznih krajeva, uglavnom priroda. Znam da se to moze videt i na internetu ali meni je bas zelja da nekome koga mrzi da trazi slike, pogleda ono sto ja smatram cudom!

Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (0)
So far so good
Predivno mirno mesto. Nešto danas i nisam za razgovor sa ljudima tako da će mi ova izolacija od nekoliko sati super doći. Ima malo šetalište. Sa klupama i kantama za đubre. Super. Ali opet kante ne blizu klupe nego česme.  Opet zašto se žaliti kada se već neko potrudio. I mali brodić razlozi turiste. Lepo je. Mir. Ja to volim.  Imala sam priliku da odem do Petrovca na moru. Glavno šetalište je super. Restorana, kafića koliko želite. Ali to uopšte više ne liči na onaj Petrovac kada sam ja tamo letovala. Ono je katastrofa. Ako se u sezoni popune svi kapaciteti, nema šanse da se turisti mimoiđe u glavnoj ulici. Sećam se kada San pre 6 god prolazila šetalištem učešće,  komentar jednog čoveka na  mog psa:" ovo bre vuk....."Smejemo se tome i  danas. S tim što ne da be bu njega nego ni sebe ubacila u tu masu ljudi koja seta. Mrzim velike gužve.  Ne organizovane naravno.  Bila sam na mnogim koncertima recimo  Tine Turner  i obezbeđenje kao i putokazi gde kuda da ide su više nego dobri. Uvek vas savetuju da dođete metroom ali ko nece imaju super sistem u kom pravcu koka da izlaze. Tako da Petrovac je nažalost jedna velika spavaonica, plaža ne može da primi toliko sveta. I to je odmor nekome.  Lično meni zamor. Preferiram hotele ili pansion sa bazenom i bar metar razdaljine od drugih. Baš sam se bila razočarala iskreno. Ostale su česme. To je lepo.  Nadam se da turisti ne narušavaju zelenilo i trud ljudi, i ne postavljaju peškire ili ti šta već ispod tih površina.  One nisu deo plaže! !!!!!! I dalje ću ja nastaviti sa mojim jednostavni izletima. Mislim da ću posetiti mesto koje sam slučajno videla u časopisu. Zove se nešto Etno Montenegro. Nemaju kapacitete da se prenoći ali nema veze. Cini mi se da je blizu neke granice.  Nema veze.  Načinu sve na internetu. Ali mi izgleda primamljivo jer po slikama zaista je sve onako kako je bilo pre sigurno 50 god. Usput verujem da su ljudi u tim krajevima više nego dobro namerni.  I da se od njih može čuti i nešto interesantno o Montenegro.  Kao što me je Cetinje oduševilo.  Manje konobari u lokalima. A ne shvataju da su oni baš direktna veza sa turista.  Lepo je napisao Ivo A. Za neki predratni restoran gde su dolazili ljudi iz svih krajeva sveta. Šef sale se prema njima ophodi krajnje profesionalni,  govorio je 4 strana jezika, i ponekad bi i preterao u toj ljubaznosti ( verujte mi na reč,  pravi turisti to ne vole. Kad kažem pravi ne mislim na ove koji letuju u poslednjih 15 god.). Onoga momenta kada bi u isti taj restoran došao neko iz Beograda. Neko ko tu živi i želi da izađe na večeru,  sef sale se ponašao kao da razgovara sa nevolje te izraze da koristim ali moram, kao sa nizom ljudskom vrstom. Bez izvolite,  hvala , dobrodošli! !!!!! Kada naučimo da zaista poštujemo jednako sve ali sve ljude tada ovaj svet bi mnogima bio monoton. Znam. Meni nije.  Meni su sva živa bića i naziva bitna i važna.  Kao i ova napuštena oronula kuća na reci Crnojevic.  I ona ima mnogo toga da kaže, ko hoće da sluša može samo da bude u plusu........ja posle malo sunčanja,  mediterana i posmatranja ovog lepog mesta vraćam se kući. Ovo mi je definitivno prijalo!!!!!
Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (0)
Upravo stigla do moga odredišta! 
Na izletu sam sa samom sobom. Kakvo dobro društvo.  Izabrala sam da dođem do Reke Crnojevica (e sada da li se ovo reka piše velikim slovom nije ni vazno ).  Slušam godinama kako je mesto lepo a ovde retko ko pravo izlete sem do mora. Jeste lepo je. Put kada se skrene sa magistrale sličan je kao starom putu do Ostroga. Imate priliku da se uverite koliko ste dobar vozač.  Ali pogled sa visine je priceless!!!! Malo sam i zalutala ali eto stigoh. Sada mi ostaje da popijem kafu i krenem i razgledam. Meni su interesantna ovakva mesta. Naravno dobila sam savet gde se dobro jede!!!! Ja sam krenula na izlet sa svojom hranom. I pre sam slušala kako je grupa od 10, 15 ljudi dolazilo ovde samo radi hrane. I to je ok. Ko voli. Turisti strani vole I da vide i da jedu naravno, ali oni koji kao ja vole prirodu vrednovane više to. 
Ne  znam jos uvek na šta ću sve naići.  Već jesam na jednu zmiju na putu. U Sokobanji ima I zmija na koje god izletište odete. ALI  i natpis koje vrste gmizavaca možete sresti.  
Autor codovizivota (sadasnjost/gift) :: comment (1)
Jutarnja setnja
Moj ljubimac i ja izašli smo u šetnju u 7h.  Ja volim da ustajem rano. Zaista je istina ono : "ko rano rani....."
Imala sam tu privilegije da u Sokobanji gledam i izlazak i zalazak Sunca. Tražite čuda??? Pa svuda su oko vas. Uvek to kažem skepticima.  Zar radiance deteta nije čudo,  priroda, zemlja koja nas hrani, voda....sve su to čuda.  Za gledajte se malo. Najveće čudo je što dišemo i tako održavamo sebe živima.  Ako mislite da nije vi prestanite da dišete.  
Lično sam zahvalna na svakom čudu koje vidim, stvaram sama i zaista verujem!!!! Izbacila sam sve ali sve tužne pesme sa moje platiš na you tubu. Shvativši da ono što pevam i živim. A to sam naučila i znala još pre 17 god. Ali dozvolim sebi da izađem iz ravnoteže.  Nemojte nikada druge kriviti ako vam se nametnula neprijatna ili pak prijatna situacija. SAMI ih prizivamo. Zato ja sada pevam napolju ili u kući moje izmišljene pesme ili slušajući radio menjam reči.  Probajte. Ali ovo sve nije razlog zašto ja pišem ovog jutra već jedna konstatatacija.  Da li je zaista toliko teško pokositi livade, nego ih paliti????? Nadam se da će ljudi shvatiti jednog dana da MI nismo jedina živa stvorenja na ovoj planeti. Možemo samo živeti u skladu sa prirodom. Korigovati njene zakone, nikada. Izraste trava opet I opet. Možete da cementite svaku zelenu površinu,  nemojte uzalud trošiti materijal. Niknu će neko cveće. Kao što voda probije stene, polako polako. Ja sam zahvalna za sve što me priroda uči,  besplatno. Samo očnom komunikacijom. Ptice lete nisko, znamo da će pasti kiša itd. Treba više učiti od ljudi koji žive od zemlje i u skladu sa njom. Naravno nauka se razvila veoma. Ali opet me tamo neka baka nauci na koju stranu sveta da postavim određenu biljku. I opet moj svekar zna po ukusu grožđa da li će vino biti dobro ili ne. Čak i po vremenskim prilikama tokom godine. 
Ja ne razdvajam nauku od znanja ljudi koje se generacija prenosi. Nažalost sve manje i manje. Šteta.  Montenegro ima takve potencijal,  ali mora imati i ljude koji znaju da osluškuju tržište.  Nikakva sramota nije kada već delegacije putuju u neku "razvijeniju" zemlju  da vide o pokupe ono što misle da je dobro.  Ovde se prave prelepe klupe od divnog drveta, da bi ljudi uživali.  Ali nisu svi spremni da samo uživaju.  Neko će uzeti to drvo. Zato, zacementirajte i napravite klupe od cementa. Super je što i po naseljima gde ja živim vidim prave se mini parnici za decu. Ali, opet. U drugim zemljama taj se prostor ogradi. Prvo da ne bi psi ulazili tu, da se deca ne bi plašila pasa.  Neće svi pokupiti kao ja za svojim psom, đubrivo koje je neupotrebljivo, jer vlasnici mnogi još uvek ne shvataju da zdravlje svog ljubimca poveravaju tako. Možda pas ima parazite to je vidljivo. Možda probleme sa stomakom itd. Suma sumare, budite zahvalni na ovakvoj prirodi.  Da živite u Njujork nebo ne biste videli. Ovde u Podgorici na bilo koju stranu da pogledate vidite čudo.  Beskrajne planine i nebo. 
Mala poruka divnim ljudima koji pokušavaju da urede javna mesta. Kante za đubre  stavljajte blizu klupa. Ima lenjih. Koristite materijal koji nikome neće trebati. I postavite natpise na mestima gde šta sme da se radi. Opet mali savet kada se obraćate građanima kopirajte kako to drugi rade. Uvek sa "molim vas.......i hvala." To je onda komunikacija i poštovanje uzajamno.  (Dalje)

Volim ovaj dan-sredu

jos uvek se upoznajem sa ovom spravom. Valjda ce se zaljubiti u mene i ispunjavati mi zelje? Odlucila sam da moja iskustva pisem mojim stilom. S brda, s dola. Kako mi sta bude dolazilo u glavu. Nisam bas tip koji ce hronoloski da pise. Takva sam i u razgovoru sa prijateljima, vecito mi nesto padne na pamet, pa oni pamte gde sam stala. Ono sto sam definitivno izbacila je upotreba telefona kada sam sa dragim ljudima. Dobil sam tri kritike to je bilo dovoljno.

U Podgoricu sam se zvanicno preselila 01.04.2007.Stvari su bile ok, nova sredina, novi ljudi, na to sam navikla ziveci malo na Kipru pa zatim u UK-u. ALI. Posle dve nedelje, trebalo je da stigne i drug clan moje porodice. Moj pas mesanac, od 7 godina. Po savetu veterinara nije dosao avionom iz Engleske jer se bojao dugog leta a i znao je moje kuce tolike god. Zato su ga moja sestra i zet dovezli kolima do BG-a. Spavali su naravno u hotelu  koji prima kucne ljubimce. Mom psu to ne bi bio prvi put letovali smo i ranije poEngleskoj u super hotelima, ili malim pansionima. E sada, on stize ja ga docekujem. Naravno da ne zna gde je. Zivotinje su naravno osetljiv (Dalje)

Sestrinska konstruktivna kritika
 
Obožavam moju sestru. Uputila mi je super konstruktivnu kritiku. Jednostavno je ženi dosadilo da čita moj blog, jer joj zvuči kao dnevnik. Ona hoće obećana iskustva, još po nešto. ...moram biti vrlo oprezna sa njom. Ona želi da zna i zahteva moje znanje.  Slatko me je nasmejala. Ja sam naravno obećala da ću to početi da radim jer sada imam tablet. Malo je teško kucati na telefonu. Kritika prihvaćena,  jer je bila razlozima i objašnjenje mi se dobilo.
Dobićete price I iskustva, tajne ali koje svi znaju već.  No ja cu ih ponavljati. Mene bar nije strah da pričam o sebi naravno onoliko koliko smatram da je ok!!!!
Počeću večeras nadam se da neću biti umorna.....pa draga moja u najboljim godinama, čitaj romane ali istinite, životne priče. .... 
PONOVO RADI BIOSKOP ( vikacu kao Djenka u Maratoncima)
Uspela sam pronadjem coveka koji mi je preko telefona objasnio kako da povezem Sezama (tako sam krstila tablet) sa mojim kucnim internetom. Beskrajno sam mu zahvalna. Radi u firmi Jugodata. 
Od sada mogu da pisem do mile volje kada sam slobodna, a nisam ni sada ali za ovo pravim vanrednu pauzu!
 
Dakle svi vi dragi ljudi koji citate sta ja pisem, imacete priliku da se nacitate tekstova i tekstova. Dosadice vam. Ali kao sto sam rekla ovo su moje stranice i hvala Bogu da konacno imam uslova da ono sto mislim to i kazem. Reci putuju i kada ovo niko ne cita, ali internet je napravljen po "modelu" naseg mozga tako da se i ove vibracije sire i putuju. Jupi!!!!!!!!
 
Bitno je čuti svoj glas!
Jako je bitno da kada ste sami da čujete ustvari, svoj glas. Neće to biti onaj isti kao kada pričate sa kolegama, familijom.....pokušajte da kada ste sami samo pevušite neke drage vam stihove, bilo šta.  Tada ćete čuti upravo nešto sasvim drugo. Svesni da je to vas glas i govor. 
Ja upravo pevušim onu lepu staru pesmi : "....neka ljubi se ×2....istok i zapad. ...neka ljubi se ×2 sever i jug....", volim da čujem sebe svesno, znajući da baš sada ja to pevam. 
Želim svima onakav dan kako su oni to sebi isplanirati. .......i pevajte ......besplatno je....a upoznaćete možda sebe same

Kada su žene bolesne, ovde svrstava isključivo one koje ja znam nikako mamine princeze i one željne pažnje supruga!!!!! Takve su mi dobro poznate ali ne dišemo isti vazduh. Kada je pametna žena bolesna ona prvo završi sve sta ima oko dece, ode kod lekara ili shvati da ako ima temperaturu šta treba da radi. Čak neće ostaviti ukućane ni bez ručka! !!! Lično me nervira preterana pažnja radi nekog virusa ili prehlade čak i ozbiljnijih stvari jer se ja odmah poziciram tako da tražim rešenja.  Nemam vremena da slušam, jadikovanja. Nego šta uraditi. Zato me malo i iritiraju ljudi koji konstantno pričaju da su u problemima nikako da kažu evo rešavam situaciju na poslu, kući itd. Isto tako jada bi žene trebalo da idu na piknik da se opuste, razvesele,  ćaskaju o starim ljubavima, ogovaraju muškarce kakav je koji....obavezno se javi neka pametna koja bi da povedemo i decu na čist vazduh!!!!!!!?????? Sta to znaci? Prosto,  konstantno gledanje gde je dete, da li je gladno, hoće li da piški itd. A vi se nadali super muzici hladno m gin&tonicu sve sa limunom i ledom.  Žene me pojedine konstantno iznenađuju jer pored svih obaveza od posla, dece, familiarnih odnosa zaborave da su one ŽENE. ....ne samo bića stvorena za reprodukciju već i ličnosti koje imaju potrebu da obogaćuju sebe novim idejama i stvarima ( ne mislim na garderobu) koje ispunjavaju um i dušu. .....neke ne žele..........ja nastavljam naravno......

Kako se ponašaju muškarci kada su bolesni? ???

Zaista, mislila sam da ih je prošlo samosazaljevanje!!!! Muški svet me oduševljava u nekim stvarima, a u ostalim zaista se pitam koja je njihova svrha???? Kada im nije dobro ne žele da posete lekara,  ne žele savet žene ( sačuvaj  boze), samo im treba neka budala da ih konstantno pita kako im je. Majke sa muškom decom, dobro razmišljate kako ih usmeravate u životu.  Jer postaće prave dosade, odrasli ljudi sa preko 45 godina ponašaju se kao da su na samrti. Lično uopšte ne pridajem važnost takvim stanjima jer nisam lekar, ni medicinska sestra a i nemam vremena, ponovo ponavljam za punoletne. Moguće je da sam i ja neka grozna žena ali dok ne znam o kakvom je oboljenju reč ne želim da reagujem. Davajuci savete uopšteno o zdravom načinu života očigledno sam razgovarali sa zidovima. On more then one ocesion ( više puta). 

Dobro sada ono što me je oduševilo kod muškog sveta. Dok sam sama uživala na mom piknik slaveći moj rođendan,  gde by the way, nema signala za tel. Parkirao se teget zatamnjenim kombi i iz njega su počeli da iskaču muškarci,  njih 6-7 oko 47-48 god. Obično ne grešim u proceni. Nisu me ni pogledali.  Samo su kao iz reklama počeli da vide gajbe piva, koka-kolu, neke sokove itd. Meso naravno.  (Dalje)

Dopusteno svakome da cita, komentarise sta god zeli.
Od pohvala, kritika, najvaznija su mi iskrena misljenja!!!!!