Baš sada
DA LI STE NEKADA U ŽIVOTU, IMALI TAJ OSEĆAJ, DA STE OKRUZENI UKUCANIMA ZAISTA....SEDITE U ISTOJ PROSTORIJI............
A VI STE USTVARI SAMI ??????
IZMEDJU HTETI I SMETI PRODJE TI ZIVOT
Ovo mi je otac rekao pre bar 15 god. Bilo mi ga je zao tada. Da li zaista neki ljudi slepo prate, nepisana pravila društva? A i komšiluka naravno. Ova rečenica mi je upala u oci; sređujuci moju biblioteku, i rastajuci se sa mnogim knjigama. Hoću da ih dam jednostavno ili glavnoj biblioteci ili bilo kome ko voli da čita. Ja volim, ali postajem kao većina muškaraca, horder. Zašto da zadržim nešto uz sebe što sam pročitala bar 2 puta i sada je vreme da putuje, dalje.
I opet se vraćam na naslov. Napisana mi je ta recenica u jednoj knjizi. Nju sam naravno zadržala. Kao jedinka sam nemoćna da menjam ljudsku percepciju života a i ne želim. Ko sam ja uopšte da se mešam!!! Svako je kadar za sebe za sebe da odluči.. Ne igra se život u timovima. Čak i kada su porodice u pitanju. Najvažnija je jedinka. Ako sam ja srećna, pozitivna i ostalo oko mene ce to osetiti. I biti sretni. Jedino ukoliko kupujete kuću ili stan pa se morate dogovarati. Ali opet, ja po svakom pitanju prvo stavljam mene, pa mene i mene. OstalI koji su maloletni i zavise od mene su moja briga! Oni preko 21 god, me smaraju večitim pitanjima, kako ću, gde cu, šta mi treba. Ako sam bas raspoloženja za tu vrstu konverzacije, dam odgovore moje. Retko ko da ih sluša uopšte!!!!!
Zašto se uopste trudim????? Prestajem. Zovete me filozofom, čudakom, smaram, dosadjujem; uglavnom jer ja živim u ružičastom svetu!!!!!! Ustvari svi koji tako misle veoma su ljubomorni na moje vreme, sposobnosti i slobodu....ja nikada neću reći da mi je život prošao između hteti i smeti....a vi???????
Uvek dobijem ono što istinski poželim,
plus na putu mi se da još po nešto!!!!!
Tražila sam za rođendan javno da mi neko kupi ili pokloni laptop ili tablet. Jer i polovno je za mene novo. Zar ne. Nisam dobila ni jedno ni drugo. Ok. Pomislih možda tako i treba. Nema u mom životu slučajnosti. Kad pre dva dana, otvorila se nekakva kombinacija ( ne bitno za mene ) i u celoj situaciji ponuđen je tablet 10". Polovan. Za mene????? Da za tebe jer sada je krug zatvoren. I ja dobih ono što sam istinski poželela. Super!!!! Posle dve nedelje stigao je......
Usput, tragajući, bezuspešno po knjižarama knjigu pesama jednog pisca/pesnika, pod ruku mi je došla jedna veoma interesantna knjiga! U njoj su napisane pesme koje uvek pevamo. Tako piše. I zaista su predivne uglavnom starogradske pesme koje se mogu čuti u Skadarliji. Kupila sam je. Bez obzira što je većina tužnog sadržaja. Ja preferiram da pevušim vesele melodije, jedino kada sam u kafani dopuštam sebi da pitam sudbinu zašto.......nesto????? Posle toga, nastavljam dalje bez samosazaljjenja!!! Nije moguće, pa šta, idemo dalje .....U ovoj maloj knjzici, uglavnom muškarci se obraćaju ženama i pate, duboko......Pitam se, gde su se izgubili TI muškarci koji su voleli, zudeli, prizivali, voleli oči, ruke, ženska bedra.....žudeli za poljupcem!!!! Jednim poljupcem!!!!! Gde su oni koji žele da znaju vise o nama??? Ili današnji muški svet balansira uspešno, svojim osećanjima i sagradili su kule od kamena oko uma i srca!!!! Boje se da slučajno ne završe kao ovi iz Skadarlije......
Prva pesma u knjizi je "Bolujem ja, boluješ ti.....". Nema imena autora ali ja mu se divim jer je pesmom pokazao svoja osećanja.....pa sta.......pozdrav svima koji tako to rade.........
Ponovo u Podgorici se održava tečaj Silva metod!!!!!!!
Svi koji žele da dođu do novih saznanja, uvida u svome životu, istine, da smanje stres i "privuku" mir i organizovani st u svome životu............najiskrenije vam preporučujem da odvojite dva dana vašeg života, ovog vikenda 20.06.-21.06. I učinite nešto kao prvo za sebe!!!!!! Uvek prvo za sebe da bi drugi pratili pozitivno......a ne da vi urazumljujete ljude šta je istina a šta laž.
Ja ni sada ne pokušavam ni na koji način da vas nagovorim da učestvujete na ovom tečaju!!!!!! Mogu samo u moje ime da pišem.
Postala Sam diplomac 19.10.2014. To mi je sada treći rođendan!!!!! Od tada moj život se kretao u dobro ograničeno krugu. Usput su se pojavljivaće nove i novi uvidi za mene veoma bitni!!!!! Prošla sam ceo krug i sada sam na prelepoj početku. Ne u krugu već na mom putu!!!!!!
Predavanja drži žena po imenu Margita, je meni dala, objasnila, pružila, više i od samog kursa. Veliki zagrljaj pun ljubavi!!!!!!!!! To je žena koja će svoje sveznanje preneti bolje od bilo kojeg pedagoškog radnika!!!!!! Ona VOLI TO ŠTO RADI!!!! Prenosi i deli svoje sveznanje ove metode koja je usko povezana sa naukom. Za one koji sumnjaju!!!!!! Ja sam dobila mnogo od Silva i od Margite. NADU, VERU, OSMEH UVEK, POSMATRANJE SVEGA/SVAKOGA IZ MNOGO VIŠE UGLOVA, BEZ RASUDJIVANJA. Takva sam uvek I bila, ali mi je uvek govoreno da sam naivna, pa čak i sada!!!!! Ali SADA me bas briga sta misle oni koje ne poznajem lično........
Nastavak predhodnog clanka
2. Kako se suočiti sa gubitkom i razumeti da su bol i radost dva brat blizanca?
I zaista jesu. Dve glave isog novčića! Svako doživljava gubitak na svoj način. To je ok. I radost. I to je ok. Ali, više će vas bol naučiti kako da se radujete, nego obrnuto! Lično, u vreme kada sam osećala bol, izabrala sam prvo 2 dana u nedelji kada ću bolovati!!!! Samo ta dva dana sam sebi dozvoljavala da plačem, razmišljam o mome životu i jednostalno patim.
Verujte mi na reč, dosadilo mi je posle dve nedelje!!!! Kao što sam napomenula u predhodnim tekstovima, problem, izrečen je već problem prepolovljen. I to je engleska izreka. Dosadicu nekima sa njima. Ali ovo je moj prostor. Mogu da pišem šta želim. Pa neka svako slovo ode u etar.
Dakle, recimo izgubili ste nekog dragog. Mislite nepravda, zašto baš taj/ta, boli vas nešto u grudima, plačete, povlačite se u sebe i vremenom zatvarate vrata ŽIVOTU. Po meni ustvari samo ste sebični. Mislite na vas. Mislite na gubitak koji ne možete da povratite. Kajete se što niste uradili ovo ili ono. Rekli možda nešto što ste želeli, učinili toj osobi neko zadovoljstvo. Naravno boluje koliko mislite da treba. Ali, jednoga dana PUSTITE taj bol i zadržite lepa sećanja. To vam niko uzeti ne može.
I tako! Dva dana vraćanja kuće u normalu završeno. Sada na posao. Koji me ispunjava i volim.
Čitam tri knjige momentalni. Iz dve izvlačim poruke dana, treća me navodi da razumem bolje Montenegro. To mi je želja. Ne mogu živeti negde a ne znati kako "stvari" ovde funkcionišu! Naravno krećem od davnih vremena, jer ja dosta zaključaka donosim iz onoga što je rečeno. Ne istorije koju je neko pisao. Poznato je da istoriju pišu pobednici, već mišljenja zabeležena.
Još uvek kucam na tel ali ima nađe da dobijem i tablet danas!!!!!!
Dakle poruke dna za juče su bile:
1. Život je žalostan
2. Život se nikada ne završava, patnja za gubitkom? Kako je prihvatiti?
Po meni život nije žalostan. Život, ja, moj um, rad, to je više nego dragoceno za mene. Ko me posmatra kao domacicu, malo i zavidi. "Blago njoj ne mora da radi!!!!" Uvek nasmejana, pevušim ulicom, pozitivna i svima poželim dobar dan! Da, ja sam srećna jer sam domaćica. Malo je njih upoznato sa mojim da kažem radim, a i što bi to nekoga sada pa interesovanje. Ali ja imam posao. Divan posao. I ne bih se menjala niskim na ovom svetu za to. Ja imam SLOBODU da budem kreativna!!!!!!!
Život je neprekidan lanac dobrog i lošeg. Ali iz svega se da videti dobrobit. Samo posmatrate situacije iz bar 3 ugla. Ne žurite, ne sažaljevati sebe,
UKRCAVANJE
I kao po našem dobrom obicaju; hajde da se guramo; preskačemo red; sažaljevam gledamo radnike aerodroma koje smo do sada kleli..Da li se stari psi mogu naučiti novim trikovima???,,.....Ja mogu samo sebe da menjam! A ostali stari psi.......pa moraće. Naši ljudi jedino znaju za kaznu....ali veliku novčanu! I ako neko zove obezbeđenje. Ne tipično za mene ali morala sam da odbrusim jednom "gospodinu"; kojeg je toliko interesovanja šta to ja razgovaram sa osobljem!!!!!!! Takvi smo. U poštama lepo piše stanite iza žute linije. Ne vredi. Pola je ili nepismeno ili su daltonista. Jedno je za sigurno da će nam komšiluk uvek biti nešto kao familija koju moramo da viđamo jer jednostavno živimo zajedno!!! Mora se zbati koliko plaćate struju, tel itd. Uvek ali svuda u svetu bez izuzetaka, postoje i potrajaće oni/e koji žive os tuđih života. To im he kao hrana. Čuju da vam ide loše "saosećaju se", kada vam ide ok "srećni su"; ali kasa vas pitaju što ne rodite dete i sl. Kada predaju tu granicu onda lav koji u meni spava budi se i riče!!!!!! A posle se pitaju šta bi sa onako finom ženom.
Prosto, ne zalazite na moju teritoriju u džungli. Ne gazite mi na rep. Nisam baš toliko slatka koliko izgleda.........probajte pa ćete se uveriti ako ne verujete ......
JOŠ UVEK NA AERODROMU
Zašto, pitam se avioni kasne u ovoj zemlji????? Ali uvek!!! Koko to da u drugim mnogo mnogo razvijenim zemljama, putnike obaveste na vreme?? Zašto traže kontakt tel ako ne planiraju UOPŠTE da nas pozovu i kažu kasnicemo!!!!! I to oko 2 i po sata!!!!
VRAĆAMO SE
Dani zaista lete. Sada se vraćamo kući. Za koji sat. Vreme prelepo. Toplo. Komentari koji su mi konstantno zujali glavi, (Beograđana ne svi naravno, ali neki postadoše odnosno kako nas narod kaže "prave se Englezi"). Glavna tema je VREME I KOLIKO IMA STEPENI, KAO I TO DA LI ĆE VAM NEKO DA TV-a REČI SMETE LI ILI NE DA IZAĐETE!!!!!!!! I u koliko sati. Kao da vlada policijski čas za neke porodice. Haos. Pa mi u Podgorci bi trebalo da se iselio iz stanova u junu i odemo negde oko Zabljaka. A da se vratimo u septembru, ako vam deca idu u školu. Ako ne NE SILAZITE SA PLANINA!!!!!
Zajljucak: kupite šešire, naočare, imajte vodu pri sebi, koristite kišobrane, ništa smešno ili glupo. Ako ste ikada gledali bar neki program o Indija primetićete mnogo kišobrana!!!!!! A da nosite široku garderobu!!!!! Pa kako preživljavaju u Africi!!!!!!!!!??????
Sta kome znacu rec DOM, KUCA, MESTO GDE ZIVE
Sutra se vraćam za Podgoricu! I srećna sam. Već sam rekla kako Englezi kažu da "dom" vam je tamo gde vam je srce! Ja ni u ovom slučaju ne mislim na neku nekretninu gde živim. Naravno volim je, uređenaje tako da volim da provodim vreme u svojoj kući. Ali za mene je dom, tamo gde mi je srce "na mestu", gde imam mir, gde kada vodim psa u šetnju uživam dišući čisti vazduh, a oduševljena prirodom i lekcija koje me uči evo već 8ma god! Ona smiruje, pomaže, navodi na drugačiji način razmisljanja. Ona me u zemljuje je i otvara uvek neki novi put. Kada šetam šumom "Goricom" ja je zovem "pluća Pg-a", ja sam uvek prisutna, opuštena, ali izvan svega, proticu mi neke nove ideje i misli. Resenja, ako sam zbunjena, snaga ako posuusrajen...Takva je ova šuma. Prima, opušta, daruje bezuslovno. Samo je treba voleti, uočiti taj mir i spokoj i poneti ga kući......jedva čekam da joj se vratim. A,naravno tu je par osoba koje su meni veoma značajne. Jer u Pg-u ja živim sadasnjost. Proputovao ja su uvek lepa sećanja.........
Kasno je a ja sutra treba da napustim ovaj prelepi studio gde sam boravila 15 dana. Neću više da pričam gde sam bila za rodjedan. Ne može se samo rečima opisati neko magično mesto. Ili ga vidite na slici i uđete u nju ili ste tamo i osećate vibracije prirode. A ona je tako smirena i spokojna. Trebalo bi i ljudi da se ugledaju na nju. Da ćute bar sat vremena, i posmatraju bilo šta iz prirode. Lično ja sam posmatrala leptire. Toliko ih je bilo nikada na jednom mestu nisam videla toliki broj. Jedan mi je sleteo na ruku i putovao samnom do jezera.
Ali ono što je 07.06.2015. činilo posebnim bili su i ljudi koje sam upoznala, i oni koji su mi čestitali naravno zahvaljujem svima na lepim željama!!!!! Isto tako zahvaljujem mojoj užoj i široj porodici, "mojim donatorima" koji su mi pomogli da ostvarim ono što sam želela.
Moram vam ispričati I nešto o ljudima koje sam srela. Jedan se predstavio kao Charlie. Interesantna, mistična ličnost mnogo toga mi je ispričao, sve sam zapamtila. Izgledao je kao i svaki drugi turista. Sa rancem na leđima i vodom u ruci. Znate šta od njega sam dobila i poklon; kada je čuo da mi je rođendan. Čuvacu ga zauvek. Druga osoba možda sam je pomenula ali ne mari je prodavacica u prodavnici/kafani u selu Vrdzma. Zove se Ružica. Ispostavilo se da je i njoj rođendan!!!!! I da joj se jedno od dece zove kao moje. Pričale smo sigurno sat i po. Tamo gde radi nije bilo toaleta a ja sam vec popila 3l vode. Parola snadji se. Naravno da sam se snašla kao da mi je prvi put!!!! Ružica je divna žena dve godine mlađa od mene. I ona mi je dala poklon a i ja njoj. Rastali smo se grleći jedna drugu. Ja sam joj rekla da živi na posebnom mestu, ali kao sto mi Beogradjani odemo do Kalimegdna možda 30 puta za života, tako i oni ne vide više pozitivne stvari okoline.
I to je prošlost sada već. Lepe uspomene. Danas Sam čitala članak od R. Emersona. Savetujem da ga svakome da pročita!!!! Moja je kopija na engleskom, ko želi slobodno. Dobila sam besplatno, putem reči, od jednog po meni vrlo mudrog coveka novo/stare uvide o čoveku!!!! Podudara su nam sa mojima. Složili smo se o vremenu, sadašnjosti, kategorijama u koje svrstavaju se ljudi ( ja sam u onoj: nenormalna ( niko mi još nije rekao sta je to normalno pi njima; da sam kao dete, i da imam bubice u glavi). Znate šta ja svakodnevno dobija najlepše komplimente. Šta je bolje nego imati u sebi dečiju nevinost, rado-znalost.......
Sada baš ovog minuta ja odlučujem da idem da spavam......i kao dete maštam....a znate da mašta može svašta!!!!!!!!!!
Dopusteno svakome da cita, komentarise sta god zeli.
Od pohvala, kritika, najvaznija su mi iskrena misljenja!!!!!